Pozdrav svim čitateljima,
ja sam Lidija Kojić, rođena sam 04.09.1998, trenutno živim u Beogradu, po zanimanju sam doktor medicine, a DM tip1 sam otkrila pred početak pete godine medicinskog fakulteta – 16.09.2021.
Medicina mi nije olakšala prihvaćanje dijagnozu dijabetesa, jer sam ipak imala snažna uvjerenja koja sam nosila iz obitelji. Ono što mi je bilo poznato su bockanja, tako da prema tome nisam imala averziju.
Kao novootkrivena osoba sa dijabetesom u svojoj 23-oj godini, nakon izlaska iz bolnice osjećala sam se izgubljeno i usamljeno. Svi oko mene su bili isti, ali ja više nisam. Željela sam po svaku cijenu održazi svoj život baš onakav kakav je bio, ali to više nije bilo moguće. Činilo mi se kao da samo ja imam dijabetes i suočavam se s toliko stvari i danju i noću. Međutim, evo skoro tri godine nakon, jako sam zahvalna dijabetesu, jer sam zbog njega bila prinuđena da se mijenjam. Tako sam zbog svih prvo nužnih, a kasnije dobrovoljnih promjena “porasla” kako mentalno, tako i emotivno i fizički. Prije tri mjeseca sam se ohrabrila i otvorila instagram stranicu sa željom da i oni koji se suočavaju prvi put sa dijabetesom, ali i oni koji već dugo žive sa njim mogu kroz moje objave osjetiti neki vid podrške, a nadam se i naučiti nešto novo. To je moj trenutni način da pružim ono što je meni nedostajalo na samom početku, te da ih ohrabrim, ali i da se umanje osećaji usamljenosti, izolacije i stida koji često znaju pratiti osobe s dijabetesom.
S dijabetesom sam dobila životni poziv, želim specijalizirati endokrinologiju i da i na izravan način pružim podršku, podijelim svoje iskustvo i znanje sa drugima. Postoji puno prostora i nivoa na kojima bi se život osoba s dijabetesom mogao poboljšati i da se primijene novi načini pružanja podrške.
Dijabetes je 24h-ni posao i iz tog razloga je potrebno dosta mentalne snage, kako bi se iznova i iznova nosili sa promjenama stanja i naučili kako ne biti previše samokritični prema sebi, zbog nivoa šećera u krvi. Baš iz tog razloga neophodan je dobar sustav podrške, kao i konstantna edukacija, koja bi trebala biti prilagođena individualno.
Dijabetes unosi puno poteškoća u život, svakodnevno. Često se možemo osjećati bespomoćno, ali smo zapravo baš zbog svih poteškoća puno jači nego što to mislimo. Dijabetes utječe na naš život, nekada nas može usporiti, ali na kraju dana, utjecaj dijabetesa se može preokrenuti u svoju korist, tako da napravimo najbolje što možemo od vlastitog života.
Što se mene osobno tiče, ja sam na početku puta i s dijabetesom, ali i na drugim poljima. Međutim, ja sam puna volje i nade da zajedno sa dijabetesom proživim lijep i kvalitetan život, a da se kroz profesiju povežem i pomognem drugim ljudima koji žive sa dijabetesom! 🙂