Ja sam Jovana Živić, strukovni nutricionist – dijetetičar i fitness trenerica. Radim kao nutricionistica i savjetnik za ishranu: https://nutridijabetes.rs/ u Srbiji, točnije u Beogradu.

Ideja mi je da širim svijest o zdravim stilovima života kao i o samom dijabetesu i tome da dijabetes nije niti bauk, niti barijera, već da je s dijabetesom itekako moguće sve.

Pored ishrane, moja strast, možda čak i strast broj 1 su treninzi. Fascinantno mi je kako fizička aktivnost utječe na kontrolu dijabetesa i opće psihofizičko stanje. Dugo godina sam radila kao fitness trener grupnih programa, gdje mi je jedan od omiljenih programa bila power joga. Pored treninga, neki od hobija su mi razne aktivnosti kao što su rolanje, supa, također jako volim putovati i družiti se s dragim ljudima.

Dijabetes sam otkrila s 12 godina, 2006 godine. U pitanju je dijabetes tip 1.  Dobro se sjećam tog trenutka, iako nekako vjerujem da tek kada malo porastemo budemo svjesniji što je dijabetes točno, i koju odgovornost nosi sa sobom. Kada sam otkrila dijabetes, imala sam veliku podršku i razumijevanje kako obitelji tako i prijatelja. To je  bio dobar temelj mog prihvaćanja dijabetesa, kao i mene same. Stoga mogu slobodno reći da se u životu nisam susretala s nekim negativnim komentarima, doduše možda i jesam, ali vjerojatno nisam pridavala neki veći značaj tome.

U trenutku kada mi je dijabetes otkriven, bila sam još dijete, ali sam to prihvatila kao nešto normalno s čime se živi. Neke barijere i stigme dođu u određenim fazama života, ali ako se o tome govori i lijepo pristupi. zaista nije problem.  Dijabetes ne znam kako sam dobila, niti sam razmišljala nešto o tome. Moj pristup je: „Kako je -tako je“, napravit ću sve što je u mojoj moći kako bih se ja osjećala dobro u svojoj koži.

Kao što već napomenula, imala sam tu sreću da sam bila prilično mlada i još ne tako formirana osoba. Spoznajom da imam dijabetes moja obitelj je promijenila navike u prehrani kako se ne bih osjećala drugačije. Samim time je zdrava prehrana i fitness postao i dio mog života. Volim reći da mi je dijabetes tu pomogao, da me je prilično formirao kao osobu. Iako, kada bolje razmislim dijabetes je dio mene, to sam ja.

Na početku sam kao terapiju primala inzulin PEN-ovima, a sada sam godinama na inzulinskoj pumpi.

Razinu šećera u krvi, na sreću mjerim putem senzora, i mislim da je zaista velika olakšica svima nama koji živimo sa dijabetesom i da nam omogućava bolje praćenje i kontroliranje dijabetesa. A i činjenica, da je psiholoski puno lakše, jer stalno imate uvid u kretanje glikemije.

Inzulinsku pumpu koristim preko 12 godina, i zaista je ne bih mijenjala. Meni je itekako olakšala život kao i reuliranje dijabetesa. Velika je prednost imati pumpu ukoliko trenirate, jer su benefiti brojni.

Dijabetes, život i sport sam odlično balansirala, jer mi je to manje-više i posao i tema koja me posebno zanima tako da još uvijek učim i izučavam. 🙂

U životu osim od stručnih osoba koristim i savjete svojih prijatelja. Aktivist sam u udruzi: „Plavi krug“ kao i „Dijabetološkog saveza Srbije“, tako da je razmjena iskustva i ideja nešto što zaista znači.

Moja je sreća ta što su svi meni bliski ljudi su upoznati sa dijabetesom i zaista nemam problema pričati o tome. Čak se i trudim da što više govorim – educiram jer smatram da je edukacija ključ svega.

Jako volim putovati, u suštini osnova svega je da pazite. Ali nekada je  sasvim okej da date sebi  „oduška“.  Kod tretmana dijabetesa je bitno da umete da korigirate doze shodno tome kakav Vam je tempo života. Uvijek se trudim da prilikom putovanja pripremim hranu koja je koliko-toliko zdravija varijanta, ali svakako smatram da treba probati i tradicionalna jela države u koju se putuje. Također je potrebno sa sobom uvijek nositi terapiju i eventualno nalaze i pismo liječnika, a ovisno o destinaciji u koju se putuje. Putovanja nekada sa sobom nose promjenu bioritma što isto može uticati na promene glikemije i  to je nešto gdje treba biti isto malo pažljiviji tj. biti pripremljeniji.

Ono što bih za kraj voljela prenijeti drugima i što volim reći je, da dijabetes nikada ne spava, da je on prisutan 24h, 365 dana u godini. On je tu i kada ste bolesni, prehlađeni, sretni ili tužni. Tako da život s dijabetesom može biti prilično izazovan i nekada „zahtjevan“.