Moj početak uz dijabetes!

Kada ste otkrili dijabetes? Kako je to bilo i sjećate li se tog trenutka?

Dijabetes sam otkrila sa 14 godina. Roditelji su primijetili da se ne ponašam uobičajeno, da puno jedem, a mršavim, noću često idem na toalet. Također sam počela gubiti vid, no to smo tek kasnije povezali sa dijabetesom…baka je imala dijabetes tipa 2 i imali smo aparatić s kojim mi je mama jedno jutro prije škole izmjerila šećer koji je bio 18 mmol/L.

Kako su reagirali Vaši roditelji, poznanici, rodbina?

Svi su bili u šoku. Najviše roditelji. Trudili su se u mom prisustvu djelovati smireno, a kakvo je stanje bilo kada su bili sami, morate njih pitati.

Mama – prvi tren nam je bio veliki šok. Kako? Zašto? Dijete koje nije bilo nikada bolesno. Bilo nam se jako teško pomiriti sa činjenicom da će se bockati cijeli život i onda nakon prvog šoka došla je nada. Njeno pozitivno razmišljanje u jednoj šetnji. Ponosno je rekla: „ Mama znaš ja sam ti posebna u školi!“, nije bilo zašto sam ja posebna?. To nas je smirilo i dalo vjeru da će biti sve dobro. Šećeri su pod kontrolom, smireniji smo i gledamo svjetlo u budućnost.

Kako ste reagirali Vi? Jeste li znali o čemu je riječ? Kako ste se postavili osobno prema dijagnozi?

Na prvu maminu reakciju sam počela plakati. Prvi puta sam ostala u bolnici i bilo je dobro dok mi nisu rekli da imam covid i moram u izolaciju. Opet je bilo suza, ali ne dugo. U bolnici su svi bili tako dobri prema meni, objasnili su mi o čemu je riječ, slušala sam ih i od prvoga dana davala si sama inzulin.

Imate li saznanja kako ste dobili dijabetes?

Doktorica kaže da ne znaju razlog dijabetesa.

Koliko Vam je bilo teško/lako priviknuti se na novi život (aganje hrane, inzuline, terapiju i sl.). Jeste li se morali ostaviti nekih navika i/ili prihvatiti nove?

Nije mi se bilo teško priviknuti na drugačiju ishranu, roditelji su me pazili i kupovali namirnice s manje ili bez šećera. U bolnici sam već naučila kako računati ugljikohidrate i uz pomoć roditelja sam jako dobro to savladala. Možda mi je bilo najteže odreći se nuttele, ali sada sam se navikla i na čokolade i kavu bez šećera, čak zavoljela hranu koju nisam voljela.

Koju ste terapiju imali na početku, a koju koristite sada?

Iz bolnice sam došla sa 22 jedinice Tresibe i NovoRapida po potrebi oko 5-6 jedinica. Kod kuće smo morali smanjivati Tresibu i to ljeto sam bila u remisiji i bez inzulina nekih 4-5 mjeseci. Sada sam na 18 jedinica Tresibe i NovoRapida od 10-15 jedinica na dan.

Na koji način mjerite šećer? Koji aparat, koliko često, koliki Vam je prosjek GUK-a u 90 dana? Imate li nekih poteškoća u svezi s time?

Koristim libru 2 i pratim GUK mobitelom. U početku sam mjerila jako često, a sada oko 80%. Nisam imala velikih oscilacija, ni visokog, ni niskog GUK-a. Zadnji prosjek u 90 dana je 6,1 mmol/L.

Kako ste uskladili dijabetes i život te slobodno vrijeme (sport i ostalo)?

U početku sam se educirala, čitala o hrani, sada više i ne razmišljam o njemu, osim prije nego ću nešto pojesti.

U početku sam išla u teretanu i šetala, no  kada sam krenula u srednju školu zapostavila sam teretanu i nastavila sam što više šetati i voziti bicikl.

Jeste li imali nekih poteškoća uzrokovanih dijabetesom?

Za sada ne. Samo je prvih dana bio problem sa vidom koji mi se nakon mjesec dana vratio.

Imate li česte hipo ili hiper glikemije? Što radite ukoliko se nešto od navedenog dogodi?

Nisu toliko česte i u granicama. Ako se dogodi hiperglikemije odem se prošetat ili ako nisam u mogućnosti dam si inzulin, a kod hipoglikemije pojedem ili popijem nešto što bi mi moglo brže podići šećer.

Izlazite li te kakvu hranu i piće konzumirate?

Uh, izlazim, puno, pogotovo ovo ljeto. Koristim normalno maminu kuhinju, ali s manje ugljikohidrata i što manje slatkog. Pojedem, naravno, ponekad i koji kolač, ali rijetko. Najviše pijem vodu, ponekad cedevitu i zero colu, dok zimi konzumiram čajeve koje sam naviknula piti bez šećera.

Koja Vam je najdraža namirnica i zašto?

Najdraža namirnica su mi jaja jer se lako spremaju, zdrava su i zasitna.

Koliko konzumirate voća? Koje Vam je najdraže voće?

Voće konzumiram skoro svaki dan, najviše uz zobene pahuljice, a najdraže voće mi je ananas.

Ima li nešto što biste iz svog iskustva prenijeli drugima?

Dijabetes je velika obaveza, ali se trebamo što prije osamostaliti i voditi sami o sebi brigu, a roditelji biti tu kao podrška. Ne trebamo ga skrivati ili negirati, već prihvatiti kao drugačiji način života.

Kako najjednostavnije objašnjavate ljudima oko sebe što je dijabetes, kako se manifestira te jesu li ljudi koji Vas okružuju upoznati s bolesti?

Moje objašnjenje je da mi jednostavno ne radi gušterača koja proizvodi inzulin i zato ga si moram sama dodavati. Već su svi prijatelji i rodbina upoznati s dijabetesom

Putujete li? Imate li neke obvezne aktivnosti prije ili na putu u svezi s dijabetesom? Jeste li imali ikada problema pri putovanju?

Putujem i s prijateljima, i s roditeljima, i sa školom. Do sada nisam imala problema. Prije puta se  moram pobrinut samo jesam li sve ponijela. Sve nosim duplo da se ne bi dogodilo da ostanem bez terapije.

Poznajete li ljude u svojem okruženju s dijabetesom te jeste li član neke udruge?

Ne družim se ni sa kim tko ima dijabetes, ali znam dosta ljudi u okruženju koji ga imaju. U grupi smo MaDi iz Osijeka.

Recite nam nešto za kraj…?

Prihvatila sam dijabetes kao nešto normalno u životu. Razmišljam pozitivno i ne zamaram se sa pitanjima zašto, jer nema odgovora. Informacije sam tražila na internetu, najviše o prehrani. Imam puno prijatelja, volim se zabavljati, družiti i pjevati. Libra mi ne predstavlja nikakav problem ili osjećaj srama.