Dijebetičar i obrtnik koji živi punim plućima!

Ja sam Matija Ažić iz Osijeka, imam 30 godina, završio sam Ekonomski fakultet u Osijeku i otvorio svoj obrt 2020. godine. Bavim se izradom poslovnih planova za samozapošljavanje, pripremom dokumentacije za natječaje (grad, županija, HAMAG-BICRO), knjigovodstvom obrtnika i izradom izračuna u Excelu. U slobodno vrijeme bavim se sportom (skvoš, košarka i trčanje), kartam preferans i belot, šetam psa i volim kuhati zdrava jela.

Dijabetes mi je otkriven kad sam imao 15 godina. Imao sam simptome koji zahvate svaku osobu koja oboli od šećerne bolesti; naglo sam smršavio, pio sam preko 3 litre tekućine dnevno i drastično mi se pogoršao vid. Bio sam dovoljno star da shvatim što se dogodilo i kakve promjene me čekaju u budućnosti, podnio sam tu vijest bolje od ostatka obitelji. Sjećam se dana kad sam hospitaliziran jer sam bio u prvom razredu srednje škole i završio sam na pedijatriji gdje su ostala djeca bila dosta mlađa od mene. Sumnjam da ću zaboraviti te niske stolove i strogu dijetu koje smo se morali držati.

Roditelji i rodbina su dosta loše podnijeli tu novost. Otac je bio u šoku par mjeseci nakon što sam obolio i tražio je alternativne oblike liječenja kako bi mi pomogao, dok se majka često osjećala krivom da sam zbog nje dobio dijabetes. Rodbina je paničarila kao da je smak svijeta, a prijatelji su se najčešće sažalijevali pa bih im govorio da ima puno gorih bolesti od dijabetesa.

Mislim da sam junački podnio novonastalu situaciju. Plakao sam u bolnici prvu noć kad mi je otkriven šećer, ali već sljedeći dan sam se pomirio s promjenama koje me čekaju. Iako se 2009. godine znalo puno manje o samoj bolesti nego danas, trudio sam se naučiti što više za vrijeme boravka u bolnici. Uslijedile su promjene u načinu prehrane. Izbacio sam pića koja su krcata šećerom i zamijenio sam sva brašna s integralnim. Nakon što sam izašao iz bolnice, odlučio sam se aktivno baviti sportom kako bih imao bolju regulaciju šećera.

Djed s očeve strane je imao tip 2 dijabetes. Također, par mjeseci prije dijagnoze imao sam bakterijsku infekciju i ako se dobro sjećam, 2 mjeseca sam bio zaražen strepto i stafilokokima, što smatram da je bio okidač za moju šećernu bolest. Smatram da bih svakako obolio od dijabetesa jednom, ali takva teška infekcija sigurno je utjecala na moje oboljenje.

Na dijabetičarske igle sam se brzo navikao, roditelji su uveli zdraviji režim prehrane tako da sam generalno počeo živjeti zdravije kao što bismo svi trebali, ne samo dijabetičari. Zamijenio sam sokove koji imaju šećera s pićima koja sadržavaju umjetna sladila. Izbjegavao sam masnu i bogatu ugljikohidratima hranu kao što su pizze i lazanje. Manje slatkog sam jeo nakon što sam obolio, ali nikad nisam skroz izbacio slatko iz svoje prehrane.

Tijekom svog dijabetičarskog staža koristio sam NovoRapid i Levemir, a sada koristim Fiasp i Tresibu. Levemir mi se pokazao kao loš inzulin koji slabo djeluje, a na NovoRapid sam razvio rezistenciju kroz godine stoga se Fiasp pokazao kao najbolja alternativa.

Također trenutno koristim Guardian 4 standalone senzor za praćenje glikemije. Pomoću aplikacije koja je spojena preko Bluetootha mogu u bilo kojem trenu vidjeti razinu šećera u krvi. Senzori su izuzetno pouzdani i točni, preporučam ih svakom dijabetičaru koji ih trenutno ne koristi.

Pumpu ne koristim i nisam ju nikad koristio. Čekam pumpicu bez katetera koja komunicira sa senzorom u tzv. Closed loop sustavu. Nakon što se pokažu dovoljno pouzdanima, vjerojatno bih ju počeo koristiti.

Što se sporta tiče, moram reći da bi mi živo bez njega bio nezamisliv. Nikad mi nije bio cilj profesionalna razina u sportu, nego mi je prioritet bio baviti se rekreativno sportovima koje volim, dva do tri puta tjedno. Primijetio sam kako imam bolje šećere i rjeđe hiperglikemije kada se aktivno bavim sportom. Najviše volim igrati skvoš i košarku, a kad nemam s kim odigrati odem trčati sam. Radim većinu posla od kuće u većini slučajeva, tako da mi nije teško uskladiti posao s ostalim obavezama. Za sada je sve pod kontrolom i nisam nikada imao nikakve poteškoće uzrokovane dijabetesom.

Od kada koristim senzor iznimno rijetko imam hipoglikemije, otprilike 3 mjesečno koje na vrijeme tretiram s brzim šećerima.  Hiperglikemije su oduvijek bile veći problem kod mene, ali i one su znatno smanjene zahvaljujući senzoru. Najveći problem mi predstavljaju hiperglikemije po noći.
Na primjer, često se dogodi da zadnji obrok u danu mi bude oko 18-19h, lagan obrok da ne bi masti i proteini kasnije krenuli dizati šećer. Unatoč tome što pazim na prehranu, po noći mi zna skočiti šećer, pogotovo ako imam noćne more. Budim se po noći oko 3-4 ujutro kako bih provjerio šećer i dao si korekciju inzulina ako je potrebno.

Što se prehrane tiče, od nutricionista sam naučio nekoliko savjeta koje primjenjujem kod prehrane. Rijetko izlazim, a jedem sve što želim. Međutim kada postoji više opcija uvijek biram onu zdraviju. I dalje izbjegavam masna i bogata tijestom jela kao što su pizze, sendviči i lazanje. Priznajem da pijem previše bezalkoholnih pića koji su bez šećera, ali Bože moj, ne planiram smanjiti konzumaciju. Alkohol ne pijem često, možda jednom mjesečno. U tom slučaju pijem crno vino.

Kada bih morao izdvojiti najdražu namirnicu, rekao bih kupus jer nema puno UH, može se pripremiti na više načina i dostupan je cijele godine. Međutim također želim napomenuti da ne konzumiram voće. 😊

Kroz sve godine uz dijabetes shvatio sam da nema ništa u životu od prigovaranja i da treba uzeti stvar u svoje ruke kako bi se uspješno vladalo bolešću!

Osobe koje me poznaju upoznate su što je dijabetes, ali većina ljudi s kojima sam prvi put pričao o bolesti nisu znali gotovo išta o bolesti. To mi je sasvim normalno jer ni ja nisam puno znao o dijabetesu dok sam bio zdrav. Ljudima objasnim da mi gušterača ne proizvodi inzulin i da si ga zato moram ubrizgavati kako bih normalno funkcionirao.

Volim putovati i do sada sam letio preko 30 puta, dva puta sam živio u SAD-u po četiri mjeseca i pola godine sam živio u Njemačkoj na studentskoj razmjeni. Jedino na što sam morao obratiti pažnju jest da unaprijed podignem veću količinu inzulina i ostalih pomagala, što je sve išlo u dogovoru s doktorom. Apsolutno nikad nisam imao problema na putovanju. Obroke ne planiram kad putujem, nego tražim zdrave ili najmanje štetne opcije koje mi se nude. Ako se dogodi da par dana jedem nezdravo na putu, sljedeći dan bih otišao do trgovine i nešto zdravo bih si pripremio.

jedno sam i član sam udruge MaDi – mali dijabetičari iz Osijeka i povremeno pomažem u aktivnostima udruge. Također, imam društvo dijabetičara s kojima se uvijek najbolje zafrkavam jer svi mi prolazimo kroz iste probleme pa je nekako lakše o tome i pričati s osobama koji te mogu shvatiti.

Za kraj bih da savjet za sve dijabetičare: Ako ne koristite senzore za mjerenje glukoze u krvi, obavezno počnite jer će vam život bit značajno lakši s njima.

Za ostale ljude u okružju dijabetičara poručio bih: Ako vam nešto nije jasno u vezi dijabetesa, slobodno nas pitajte. Nekome možete spasiti život ako reagirate kako treba.