Inzulinska rezistencija je metaboličko stanje uslijed koga dolazi do porasta razine inzulina u krvi. Tada stanice postaju otporne na njegovo djelovanje jer inzulin nije u stanju obavljati svoju primarnu funkciju, a to je regulacija razine šećera u krvi.

Uloga inzulina jest da ubaci glukozu tj. energiju u stanice. Djelovanje je inzulina slikovito prikazano objašnjenjem interakcije stanice i inzulina, u kome je inzulin ključ, a receptori na stanici brava, gdje inzulin otvara bravu tj. stanicu, da kroz otvaranje membrane stanica primi glukozu, dok rezistentnost predstavlja loš odaziv receptora na inzlin.

Kao rezultat toga, Vaš pankreas (gušterača) proizvodi više inzulina kako bi pomogao glukozi da uđe u stanice. Sve dok pankreas može proizvesti dovoljno inzulina da  nadvlada slab odgovor Vaših stanica na inzulin, nivo glukoze u krvi će ostati u zdravom opsegu.

Koji je glavni fokus u liječenju inzulinske rezistencije:

1. birati namirnice tako da se izbjegne jak odgovor inzulina (tj napraviti adekvatno glikemijsko opterećenje čime ćemo utjecati na lučenje inzulina),
2. aktivirati receptore da budu bolje osetljivi na inzulin (najbolje kroz fizičku aktivnost).

Tijekom trudnoće, tijelo proizvodi više hormona i prolazi kroz mnoge promjene, između ostalog – dobija na težini. Zbog ovih promjena, stanice ne koriste inzulin toliko efikasno, što dovodi do inzulinske rezistencije.

Inzulinska rezistencija se tijekom trudnoće mijenja protekom vremena, a u poslijednjoj polovici trudnoće, inzulinska rezistencija se značajno povećava i može postati ozbiljna, posebno kod žena s gestacijskim dijabetesom i dijabetesom tipa 2. Brojni faktori, kao što su hormoni placente, gojaznost, neaktivnost, nezdrava prehrana i genetski i epigenetski doprinosi, utječu na inzulinsku rezistenciju u trudnoći, ali uzročni mehanizmi su složeni i još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.

Fiziologija inzulinske rezistencije tijekom trudnoće je fascinantna, s evolucijske točke gledišta, dizajnirana da ograniči iskorištavanje glukoze kod majke i na taj način spriječi adekvatnu količinu snabdjevanja fetusa koji raste i koji zahtijeva najveći dio svog izvora energije kao glukoze. Dakle, stupanj inzulinske rezistencije majke ustanovljen tijekom trudnoće, povezan je sa stupnjom fluksa glukoze od majke do fetusa.

Razvoj inzulinske rezistencije u trudnoći

Inzulinska rezistencija je smanjen biološki odgovor na danu dozu inzulina, bilo da je endogena ili egzogena, u ciljnom tkivu. Metabolička disfunkcija uključuje poremećeni inzulinski odgovor u perifernim tkivima, smanjenu jetru supresiju proizvodnje glukoze i smanjeno uzimanje inzulina stimulirano u skeletnim mišićima.

Skeletni mišići i masno tkivo zajedno predstavljaju glavna mjesta odlaganja glukoze u tijelu. Kako s trudnoćom dolazi do povećanja tjelesne mase, to može uzorkovati i slabiju osjetljivost na inzulin.

Ukoliko ste već trudni, a imate inzulinsku rezistenciju, trebate znati da će se i ona mijenjati uslijed djelovanja hormona.

Ono što je bitno jest da obavljate redovne kontrole, uzimate terapiju ukoliko Vam je prepisana i da se trudite da imate adekvatnu prehranu kao i fizičku aktivnost, ukoliko je dozvoljena. Pored toga, ne bi trebalo zaboraviti na dostatnu hidrataciju kao i lijep te kvalitetan san,  koliko Vam trudnoća to dozvoljava 

Tijekom trudnoće potrebe za energijom su povećane, a zasnivaju se na pretpostavci da trudnoća traje 250 dana od začeća. U prvom tromjesečju nema povećane potrebe za energijom i jednaka je kao kod odrasle žene. U drugom i trećem tromjesečju žena, preporučuje se povećati energetski unos za oko 300 kcal/dan.

Prehrana kod inzulinske rezistencije podrazumijeva namirnice bogate vlaknima, proteinima i zdravim mastima.

Također se savjetuje+, da se namirnice kombiniraju, kako bi se održalo adekvatno glikemijsko opterećenje (tj. adekvatna količina masti, proteina i ugljikohidrata).

Pored prehrane, ne bi trebalo zaboraviti da adekvatna hidratacija, dovoljno sna i stres također imaju svoj udjel u reguliranju inzulinske rezistencije. Ujedno, kako bi aktivirali receptore na prihvaćanje inzulina, trudnicama se savjetuje da budu fizički aktivne ukoliko imaju odobrenje liječnika, a gdje bi takva aktivnost bila u skladu s trenutnim stanjem i mogućnostima. 

Treba odabirati hranu niskog glikemijskog indeksa i koja sadrži zdrave masti:

Povrće

Preporučuje se povrće koje ima malo ugljikohidrata i malo kalorija: rajčica, šoinat, raštika, kelj, karfiol, brokula, zelena salata, krastavac, paprika, blitva, mrkva, kupus. Ali generalno, povrće je nešto u čemu možete bezbrizno uživati ukoliko Vam odgovara.

Voće

Voće je odlično zbog unosa vlakana, minerala i vitamina. Preporučuje se voće koje polako podiže nivo šećera u krvi: jabuke, bobičasto voće, (jagode, maline, borovnice, ribizli).

Voće je nešto što je zdravo i sadrži zdrave šećere, ali kod bi konzumacije voća trebalo biti pažljiviji zbog glikemijskog indeksa koji imaju, tako da je preporuka da se voće uzima uz orašaste plodove ili mu dodati cimet kako bi se ublažio skok glikemije.

Mlijeko i mliječni proizvodi

Izbjegavajte punomasne mliječne proizvode jer hrana bogata zasićenim mastima. 

Integralne žitarice

Najbolji izbor su integralne žitarice od cijelog zrna, jer su bogate vlaknima, vitaminima i mineralima: integralna smeđa riža, kvinoa , ječam, raž i heljda.

Orašasti plodovi

U orašastim plodovima se nalaze zdrave masti, koej su odličan izvor hranljivih tvar. Konzumirajte ih u malim porcijama. Dobar izbor su: bademi, lješnjaci, orasi…

Riba 

Birajte ribu koja sadrži omega-3 masne kiseline. Ako redovno jedete ribu bogatu živom, supstanca se može akumulirati u Vašem krvotoku tijekom vremena te nije loše ovu vrstu ribe izbaciti iz ishrane ili je smanjiti, pa čak i za vrijeme planiranja bebe.

Američka uprava za hranu i lekove (FDA) i Agencija za zaštitu životne sredine (EPA), kao i Smjernice za prehranu Amerikanaca preporučuju da trudnice jedu od 225 grama do 340 grama različitih morskih plodova i ribe tjedno, ali one u kojima ima manji udio žive. To je otprilike dva do tri obroka tjedno.

Jedite raznovrsnu morsku hranu koja ima malo žive i puno omega-3 masnih kiselina, kao što su: losos, inćuni, haringa, slatkovodna pastrva, skuša. 

Meso i jaja

Preporuka je da se konzumira “mršavo” meso, na prvom mjestu perad, bez kože. Bjeljanjak jajeta ima manje kalorija i masnoće od žumanjka, pa bi ono trebalo biti prvi izbor.

Kod inzulinske rezistencije i gestacijskog dijabetesa, najvažnije je izbjegavati namirnice bogate prerađenim ugljikohidratima kao što su: konditorski proizvodi, hrana koja sadrži šećer u bilo kojem obliku, bijeli kruh, sokovi (posebice oni gazirani), sokovi sa dodatkom šećera, sva hrana pržena na ulju, kemijski tretirana hrana, alkohol, kava.

Folat (Folna kiselina) apsorpcija folata iz hrane je samo 50-postotna. Količina folata u hrani izražava se kao ekvivalent folata; pri tome 1 μg ekvivalenta folata znači 1 μg folata iz hrane = 0,5 μg sintetičke folne kiseline (PGA).

Dobar izvor folata je većina voća (naranča, grožđe) i povrća (posebno rajčica, kupus, špinat, krastavci), piletina, riba, kruh i pecivo od integralnog brašna, mlijeko i mliječni proizvodi, neke vrste sira, jaja i pšenične klice. Prehrana bogata folatom sadrži prosječno 300 µg dnevno unesenog folata, a to bar približno zadovoljava dnevne potrebe odrasle žene. Kod neuravnotežene ili neredovne prehrane nemoguće je osigurati sve dnevne potrebe za folatom.