Dijabetes i bolest očiju? – prvi dio

OPASNOST OD GUBITKA VIDA

Većina pacijenata s dijabetesom se boji pada vidne oštrine i sljepoće. Pa ipak mnogi, iz straha od dijagnosticiranja dijabetičkih promjena na očima, zaziru od posjeta oftalmologu, te se često jave kad je pad vida već prisutan u većoj ili manjoj mjeri, a promjene nepovratne. Također je prošireno i mišljenje da oftalmološka terapija, osobito laserska, dovodi do pada vida.

Željela bih Vam objasniti što, kao pacijent, možete očekivati, kako se trebate čuvati i što možete učiniti da zaustavite promjene na oku ili da one budu što manje. Bitno je reći da se brojne teške promjene na očima mogu spriječiti, ako se početne promjene prate i liječenje započne na vrijeme. Izrazito je bitna iskrena suradnja i povjerenje između pacijenta i oftalmologa. U svojoj dugogodišnjoj praksi uvidjela sam da postoje razlike među pacijentima u pristupu vlastitoj bolesti, ovisno o tipu dijabetesa.

Mnogi pacijenti s tipom 1 dijabetesa su vrlo zabrinuti za budućnost svog vida. Drugi vjeruju, ako im je šećer uredan, da je s očima sve u redu i da ne moraju dolaziti na kontrole. Ukoliko im se ipak utvrde dijabetičke promjene, često neredovito dolaze na kontrolne preglede i oklijevaju prihvatiti terapeutske preporuke.

Pacijenti s tipom 2 dijabetesa uglavnom redovno dolaze na kontrole, no većina vrlo malo pažnje posvećuje promjeni životnih navika, a to znači prvenstveno težini, prehrani, kretanju, te komorbiditetima, osobito krvnom tlaku i masnoćama.

Postoje brojna pitanja koja muče novootkrivene dijabetičare, a što često ne stignu pitati svoje obiteljske liječnike, dijabetologe i oftalmologe.

• Koje promjene dijabetes izaziva na mojim očima?
• Koliko je učestala dijabetička bolest očiju?
• Koji su simptomi dijabetičke bolesti očiju?
• Da li moram ići oftalmologu ako uredno održavam GUK, HbA1c?
• Kad moram ići oftalmologu na prvi pregled?
• Koliko često moram ići oftalmologu?
• Kad se hitno moram javiti oftalmologu?
• Kako izgleda dijagnostika očnog dijabetesa i je li bolna?
• Kako izgleda tretman očnog dijabetesa i je li bolan?
• Mogu li spriječiti promjene od dijabetesa na očima?
• Što ako već imam neke promjene od šećera na očima?
• Može li terapija dovesti do potpunog oporavka vida?
• Hoću li ikad oslijepiti?

Pokušat ću odgovoriti na gore napisana pitanja. Možda najčešće pitanja je hoće li se dijabetičke promjene, pomoću terapije, vratiti na stanje bez retinopatije. Moram reći da je to iznimno rijetko moguće. Ponekad se može dogoditi da promjene mogu nestati ukoliko su minimalne ali uz striktno pridržavanje režima prehrane i zdravih životnih navika. No, ukoliko su promjene jače izražene, ne može se očekivati potpuni oporavak. Pa ipak potrebne su godine (prema današnjim spoznajama, to je 5 godina) da dijabetes učini štetu na očima i to je prozor u kojem puno možete napraviti za svoje zdravlje. Dijagnostika i liječenje dijabetičke retinopatije može smanjiti rizik od sljepoće za 95%!

Kako dijabetes utječe na Vaše oči?

Očne komplikacije su jedne od najranijih komplikacija dijabetesa. Ako se ne dijagnosticiraju i ne liječe sigurno dovode do gubitka vida. Dobra vijest je da je prognoza je to bolja, što se ranije počnu liječiti, a brojne se promjene na očima mogu spriječiti, umanjiti ili zadržati da dalje ne napreduju.

Pacijenti s dijabetesom mogu imati poremećaje rožnice, kataraktu, glaukom, neuropatije, pojavu dvoslika, ali najčešća komplikacija je dijabetička retinopatija (DR). Ukoliko se ne liječi, retinopatija je komplikacija koja najčešće dovodi do pada vida, a moguće i sljepoće. DR je zapravo vaskulopatija, poglavito mikroangiopatija, što znači da dolazi do oštećenja sitnih krvnih žila.

Uzrok je 5% ukupne sljepoće u svijetu, te se javlja kod 2,9% dijabetičara u Republici Hrvatskoj. U Europi godišnje je 50-65 novih slučajeva sljepoće na 100.000 dijabetičara. Jedna od tri osobe s dijabetesom starije od 40 godina ima neke znakove dijabetičke retinopatije. Tip 1 je bolest koja zahvaća aktivnu populaciju, te, ako se ne tretira ili slabo ili nedovoljno tretira, dovodi do teških posljedica po vid kod mladih ljudi. Incidencija oba tipa DR raste s trajanjem bolesti. Kod tipa 1, npr. nakon 10-15 godina, 25-50% pacijenata, a nakon 30 godina svi pacijenti imaju neke znakove retinopatije. PDR je rijetka tijekom prve dekade dijabetesa, ali nakon 15 godina raste na 14-17% i sve više što bolest dulje traje.

Pacijenti moraju znati što više o svojoj bolesti i načinima prevencije i terapije. Edukacija pacijenata je od iznimne važnosti jer bez toga ne možemo očekivati dobrobit niti za pojedinačne pacijente niti za društvo općenito. Potrebni su sistematski i redoviti pregledi pacijenata oboljelih od dijabetesa. Zna se da je retinopatija vrlo rijetka kod prvih 5 godina tipa 1 dijabetesa. Izrazito je važno rano prepoznavanje pacijenata koji su pod povišenim rizikom od razvoja bolesti. Glavne dijagnostičke pretrage koje se obavljaju kod pacijenata s dijabetesom su GUK, OGTT, HbA1c, urea, kreatinin, proteini u urinu, godišnji kompletan oftalmološki pregled sa širenjem zjenica, a po potrebi fluoresceinska angiografija, optička koherentna tomografija i B-scan ultrasonografija ili ultrazvuk. Održavanje dijabetesa i HbA1c 6-7% se smatra optimalnim u sprječavanju dijabetičke retinopatije. Bolest bubrega je također pokazatelj za razvoj dijabetičke retinopatije jer su obje bolesti zapravo mikroangiopatije, odnosno bolest krvnih žilica. I polineuropatija (slabost perifernih živaca) je povezana s ubrzanim razvojem dijabetičke retinopatije. Hipertenzija i hiperlipidemija također kompromitiraju cirkulaciju kod dijabetičkih promjena.

Kratkoročno, zbog povišenog šećera u krvi, pacijenti mogu imati zamućen vid nekoliko dana ili tjedana, kad dolazi do promjene dijetnog režima ili lijekova za dijabetes jer visok GUK može dovesti do otoka tkiva unutar očiju. Ovaj pad vida je privremen i nestane kako šećer dolazi u normalu.

Dugoročno, dolazi do mikroangiopatije, tj. oštećenja stijenke kapilara, sitnih žilica unutar mrežnice oka (mrežnica = retina = unutrašnji sloj oka, osjetljiv na svjetlost) zbog čega dolazi do propuštanja tekućine (edem = oteklina), masnoća i krvi u okolno tkivo. Dva su osnovna puta kako nastaje pad vida: 1) retinopatija (rast divljih krvnih žila, što dovodi do krvarenja u oko i mogućeg odignuća mrežnice) i 2) makulopatija (lokalizirano oštećenje makule i gubitak centralne vidne oštrine).