Dijabetička polineuropatija

Koji tipovi dijabetičke polineuropatije postoje?

Postoje 4 različite vrste dijabetičke neuropatije:

• Distalna polineuropatija je najčešći oblik dijabetičke neuropatije i predstavlja simetrično oštećenje perifernih živaca dominantno distalno na ekstremitetima, prvo na nogama a zatim i na rukama u razini „čarapa i rukavica“.  Simptomi su obično neugodne senzacije, preosjetljivost na dodir, hladnoća, utrnulost, mravinjanje, žarenje, bockanje, grčevi te probadajući, sijevajući ili žareći bolovi. Intenzitet je najjači noću, u mirovanju i ima tendenciju pojačavanja. Dijabetička polineuropatija s gubitkom osjeta boli je jedan od uzroka dijabetičkog stopala. S obzirom da pacijenti ne osjećaju bol, često ih nažuljaju cipele ili se na drugi način ozlijede te na toj podlozi nastaju rane koje se često upale te teško i sporo cijele zbog oslabljene cirkulacije.
• Drugi  tip dijabetičke neuropatije je poliradikulopatija, ili proksimalna neuropatija. To je rjeđa komplikacija, većinom  u osoba s DMT 2 koja se javlja naglo u dobi iznad 50 godina  uz motornu slabost najčešće mišića natkoljenica ili nadlaktica uz jaku neuropatsku bol. Bolesnici se otežano kreću osobito uz stepenice, otežano ustaju iz sjedećeg položaja.
• Slijedeći oblik dijabetičke neuropatije je autonomna neuropatija, koja utječe na autonomni živčani sustav koji obično kontrolira automatske tjelesne funkcije, kao što su znojenje, krvni tlak, mokrenje, erektilnu funkciju , probavni sustav. Pojavljuju se simptomi zahvaćanja srca i krvnih žila sa ubrzanim radom srca u mirovanju, nepodnošenjem napora, padom krvnog tlaka u stojećem položaju (ortostatska hipotenzija) i takozvanog tihog infarkta odnosno izostanka bola u infarktu srca. Zatim sa simptomima zahvaćanja probavnog sustava i promjenama u pražnjenu crijeva, najčešće proljevima (osobito noću) koji se izmjenjuju sa zatvorom, nemogućnošću kontrole stolice, osjećajem žgaravice i usporenim pražnjenjem želuca koje uzrokuje osjećaj težine, ranu sitost, mučnine, nedostatak apetita. Simptomi zahvaćanja mokraćnog i spolnog sustava promjene u pražnjenju mjehura i erektilna disfunkcija  a periferna autonomna disfunkcija može biti uzrok promjenama kože, svrbežu, otoku, stvaranju otvrdnuća, gubitka noktiju, znojenju.
• Oštećenje u šećernoj bolesti može zahvatiti i pojedinačni živac kao mononeuropatija ili fokalna neuropatija. Ovisno o živcu koji je zahvaćen mogu se javiti simptomi kao što su dvoslike, slabost mišića polovice lica, palo stopalo , žarenje prednjeg dijela bedra a ako tkivo oko živca vrši preveliki pritisak na živac, javlja se kompresija kao u sindromu karpalnog kanala sa utrnućem u prstima ruke i gubitkom mišićne snage zbog čega često stvari ispadaju iz ruke.

Kako se dijagnosticira dijabetička neuropatija?

Dijabetička neuropatija može u polovice bolesnika biti asimptomatska, bez osjetnih , motoričkih ili autonomnih simptoma.

Potrebna je učestala periodična procjena anamneze simptoma i neurološkog pregleda sa procjenom refleksa, snage mišića i osjetljivosti na dodir, bol, temperaturu, vibraciju i položaj potencijalno identificirajući određena područja zahvaćena neuropatijom.

1. EMNG (elektromioneurografija) je elektrofiziološka pretraga funkcije mišića i perifernih živaca koja otkriva njihovo oštećenje i bolest, a indicira se na osnovu neurološkog pregleda i/ili rezultata specijalističke obrade.
2. Kvantitativno senzorno testiranje (KST) – uređaji za objektivizaciju osjeta boli, temperature i vibracije
3. Testiranje autonomnog živčanog sustava (TAŽ) koje se sastoji od Tilt table testa, koji služi za mjerenje razlike vrijednosti krvnog tlaka i broja otkucaja srca ovisno o promjeni položaja, Valsalva manevar i test dubokog disanja i testa znojenja.

Može li se dijabetička neuropatija spriječiti?

Najvažnija stvar za sprječavanje dijabetičke neuropatije jest kontrolirati razinu šećera u krvi. Intenzivna kontrola razine šećera u krvi i održavanje normalnih vrijednosti značajno smanjuje učestalost DPN-a u dijabetesu tipa 1, s relativnim smanjenjem rizika od 78%, do su njegovi učinci kod dijabetesa tipa 2 manje izraženi, s relativno smanjenje rizika od 59%, najvjerojatnije zbog postojanja i drugih komorbiditeta koji doprinose nastanku i progresiji DPN.

Osim toga, preporučuje se :

• uravnotežena zdrava prehrana (npr. Mediteranska)
• svakodnevna tjelesna aktivnost
• održavanje normalne tjelesne težine
• redovito provjeravanje razine šećera u krvi
• izbjegavati pušenje i alkohol