Često se susrećem s pacijentima koji boluju od šećerne bolesti

Koliko u svojem radu imate susreta s dijabetičarima?

U posljednje vrijeme često se susrećem s pacijentima koji boluju od šećerne bolesti s obzirom na današnji način života koji je ispunjen stresom, nepravilnom i brzom prehranom i fizičkom neaktivnošću.

U zadnje vrijeme je učestao tip 2 dijabetesa kojeg prepoznajem po znakovima i simptomima koje pacijenti pokazuju i navode kao što su povećana tjelesna masa, prekomjerna žeđ, suha usta iako se simptomi ne moraju pojaviti godinama kao što to nije slučaj u tipu 1 koji se naglo pojavi i brzo napreduje te se očituje u učestalom mokrenju, stalnoj gladi i prekomjernom žeđanju te gubitkom tjelesne težine.

Domena obiteljskih liječnika je pravilno i dugoročno liječenje i praćenje pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2, dok se tip 1 treba prepoznati i uputiti u sekundarnu zdravstvenu zaštitu na daljnje liječenje jer je u pitanju autoimuni nedostatak inzulina.

Koje kontrole provodite kod dijabetičara te kako pristupate ovim bolesnicima?

Najčešće koristimo mjerenje glukoze u krvi natašte te ako je iznad 5.5.mmol/l , a nije 7 i više od 7 mmol/L, odlučujemo se za test opterećenja sa 75 g glukoze da bi saznali radi li se o oštećenoj glukozi natašte ili dijabetesu.

Nakon gotovog laboratorijskog nalaza, pacijenti dolaze na razgovor i pregled gdje ih upoznajem s dijagnozom dijabetesa kojeg u nevjerici pokušavaju prihvatiti jer im je najveći strah od primjene inzulina i dugoročnosti doživotne terapije. Saznajem njihove prehrambene navike i stil života, koliko su posvećeni fizičkoj aktivnosti te ih prema tim podacima nastojim educirati što bi trebalo promijeniti kako bi se dijabetes držao pod kontrolom. Obzirom da je metformin lijek izbora u DM tip 2, najčešće ih muči nuspojava probavnih tegoba zbog koje samoinicijativno prekidaju terapiju tim lijekom, a da se to ne dogodi unaprijed ih upozorim na tu nuspojavu i da pokušaju izdržati jer se nuspojava s vremenom izgubi. Najteže im je mijenjati stil života, prehrambene navike jer ih ništa ne boli i smatraju da mogu nastaviti po starom obrascu življenja.

Nastojim ih upozoriti na komplikacije dijabetesa koje mogu biti kratkoročne i dugoročne. Kratkoročna komplikacija je hipoglikemija koja se očituje znojenjem, podrhtavanjem, glađu, lupanjem srca, slabošću, dezorijentiranošću, konfuznošću. Savjetujem im da uz sebe uvijek moraju imati tvrde bombone, sok ili paketiće šećera. Dugoročne komplikacije su srčani i moždani udar kao posljedica ateroskleroze, oštećenja perifernih živaca (neuropatije), komplikacije na očima u smislu retinopatije i gubitka vida te oštećenje bubrega. U mojoj ambulanti pacijenti s dugoročnim komplikacijama su srednje životne dobi i stariji koji su zanemarili sve preporuke liječenja i prevencije da do komplikacija ne bi došlo.

U zadnje vrijeme je porast dijabetesa tip 2 zbog sveprisutne pretilosti koja je glavni uzrok pojave tog tipa dijabetesa u čiji prilog govori i činjenica da su Hrvati na prvom mjestu po pretilosti u EU. Takvi pacijenti zaslužuju da im se posveti više vremena u našim ambulantama kako bi im stigli prezentirati mehanizam nastanka bolesti, njezino liječenje i moguće komplikacije ali zbog pretjerane administracije od strane HZZO-a, liječnici obiteljske medicine nisu u mogućnosti izdvojiti potrebno vrijeme za takvu opširnu konzultaciju s pacijentima.

Kako na dijabetes reagiraju mladi ljudi?

Mlađi pacijenti su ponekad motiviraniji iako su često prisutne i druge bolesti kao depresija zbog novonastale kronične bolesti pa je mentalni sklop teže mijenjati i poticati u pozitivnom smjeru. Liječnik obiteljske medicine ima veliku moć utjecaja na svoje pacijente u sklopu dijabetesa i ostalih kroničnih bolesti stalnom edukacijom, prosvjećivanjem i učestalim kontrolama samo da se rastereti od nametnutih nemedicinskih postupaka.

Je li dijabetes u Republici Hrvatskoj dovoljno pokriven s obzirom na lijekove na tržištu?

Pacijenti koji boluju od šećerne bolesti u našoj zemlji imaju velik raspon lijekova na raspolaganju, samo je pitanje novčanog sudjelovanja u tome što mnogim pacijentima slabijih socioekonomskih prilika to ne odgovara, pa se nastoji osvijestiti HZZO o tome pružajući im razna najnovija istraživanja i benefite od ranog liječenja kako ne bi došlo do najtežih komplikacija kada liječenje biva još teže i skuplje.

Što biste zaključno rekli za dijabetes i rad obiteljskih liječnika?

Liječnici obiteljske medicine su liječnici prvog kontakta s pacijentima oboljelih od šećerne bolesti, trajno provode sveobuhvatnu skrb svojih pacijenata, uspostavljaju partnerski odnos s pacijentima pri odlukama u dijagnostici i liječenju, holistički pristupaju pacijentima poštujući autonomiju pacijenata u procesu tijeka bolesti i znaju da smo svakodnevno dostupni za sve njihove probleme i nedoumice koji se javljaju s vremenom trajanja same bolesti.