Dijabetička retinopatija – što, kako i zašto?

Na početku ćemo objasniti osnovnu anatomiju oka. Mrežica ili retina je unutrašnji sloj oka, građen od foto-osjetljivih stanica koje provode svjetlost u električni signal, koji se putem živčanih vlakana vodi u koru mozga odgovornu za stvaranje slike. Središnji sloj je žilnica, što joj ime govori, sastoji se od debljih i tanjih krvnih žilica koje opskrbljuju mrežnicu krvlju. Vanjski sloj oka je bjeloočnica, koju prekriva tanka spojnica. Samo oko je ispunjeno staklovinom ili vitreusom. Centralni dio mrežnice koji je potreban za najjasniji vid, čitanje, raspoznavanje lica, vožnju automobila zove se makula ili žuta pjega.

S napredovanjem bolesti, pojavljuju se anatomske promjene na očima i pojavljuje se dijabetička retinopatija. Bolesne žilice se začepe i dolazi do ishemije, tj. prestanka cirkulacije. Pacijenti imaju smetnje poput ispada u vidnom polju. Ishemični dijelovi, ukoliko se ne tretiraju, kao posljedicu imaju stvaranje neovaskularizacija, tj. novih divljih slabih i lomljivih krvnih žilica, a mogu prorasti i funkcionalne dijelove oka, kroz sredinu oka, staklovinu, te dovode do većih krvarenja, što pacijenti vide kao naglu pojavu zamućenja ili gustih letećih mutnina. U nastavku se stvaraju ožiljci s uraslim krvnim žilama, što može dovesti do porasta očnog tlaka, nastanka rupa i poderotina na mrežnici i djelomičnog ili potpunog odvajanja mrežnice od podloge. Tad je liječenje izrazito teško i očekivana vidna oštrina je minimalna. Dijabetička retinopatija zahvaća oba oka, ali ne nužno u istom obimu.

Stadiji dijabetičke retinopatije (DR)

Neproliferativni NPDR (blagi, srednji i uznapredovali ili preproliferativni) – stijenka krvnih žilica se izbočuje i nastaju proširenja (mikroaneurizme) iz kojih se izlijeva tekućina, masnoće i krv. Posljedica toga je oteklina tkiva i izobličenje vida.

Proliferativni PDR. U ovom stadiju dolazi do ishemije, odnosno smanjene prokrvljenosti mrežnice kisikom i hranjivim tvarima i do stvaranja neovaskularizacija t.j. novih divljih krvnih žilica koje pužu po površini mrežnice, a prorastaju i sredinu oka, t.j. staklovinu, lomljive su i često krvare u staklovinu oka. Ukoliko je krvarenje manje vide se gušće leteće mutnine, a ukoliko je opsežno, vid može biti potpuno blokiran. Ukoliko se ne liječi, dolazi do skvrčavanja staklovine oka, što zajedno s krvarenjem i vezivnim priraslicama za mrežnicu, istu postupno odvaja od podloge, a ispod mrežnice se se nakuplja tekućina. To se zove ablacija retine (odignuće mrežnice). Ponekad te velike trakcijske sile mogu i dovesti do nastanka rupe ili poderotine na mrežnici, što ubrzava razvoj događaja. Ukoliko bude zahvaćena i makula, pacijenti gube centralni vid.

Trudnice bez DR imaju 10% rizik od razvoja DR tijekom trudnoće, a one koje imaju neproliferativnu DR imaju 4% šansu za razvoj proliferacija. Pacijentice s proliferativnom DR, bez terapije imaju lošu prognozu, a one koje imaju učinjenu PRF (panretinalnu fotokoagulaciju) budu stabilne tijekom cijele trudnoće. Prema nekim istraživanjima, trudnice koje imaju progresiju retinopatije, uglavnom imaju dulje trajanje dijabetesa, a očekivano je da tijekom trudnoće razviju i hipertenziju.

Makulopatija. Edem makule tj. oteklina u samom centru vida, t.j. makuli. Njegova veličina i lokalizacija se određuje bezbolnom pretragom – OCT-om (optička koherantna tomografija). Ima ga oko 50% pacijenata s dijabetičkom retinopatijom. Edem može biti fokalni (ograničen), difuzni (proširen na cijelu makulu), ali makula može biti i ishemična (dio makule ostao bez cirkulacije) ili miješane patologije. 

Rizični čimbenici za razvoj dijabetičke retinopatije

• povišen šećer u krvi (GUK = ŠUK = glukoza ili šećer u krvi), tromjesečni šećer u krvi (HbA1c)
• trajanje dijabetesa
• povišen krvni tlak
• povišen kolesterol
• pušenje
• rasa (afrički Amerikanci, američki Indijanci, Latinoamerikanci)
• kod tipa 2 debljina uz povišene vrijednosti CRP-a, fibrinogena i triglicerida
• nezdrava prehrana, alkohol
• nizak nivo vitamina D
• trudnoća 

Simptomi dijabetičke retinopatije

Pacijenti dugo vremena ne moraju primijetiti nikakve promjene s vidom, ukoliko su one blaže ili su izvan centra vida, što ne znači da ih nema, te je stoga nužan pregled jednom godišnje.

U kasnijoj fazi bolesti simptomi su

• zamagljen vid (odgovaraju dijelovima mrežnice koji su zahvaćeni oteklinama)
• tamnje leteće točke, niti ili nepravilni oblici, koji se pomiču pred očima (leteće mutnine, odgovaraju krvarenju u staklovinu oka)
• poremećaj raspoznavanja boja
• tamni ili prazni dijelovi u vidnom polu (odgovaraju dijelovima mrežnice koji nisu prokrvljeni)
• gubitak vida (gusto krvarenje, infarkt vidnog živca)