Nove Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi!

Broj oboljelih osoba od šećerne bolesti u svijetu kontinuirano raste pa ni Hrvatska nije iznimka. Procjenjuje se da imamo preko pola milijuna oboljelih. Šećernu bolest je važno pravodobno dijagnosticirati i liječiti kako bi se spriječile njezine kronične komplikacije. Razvoj kroničnih komplikacija jedna je od temeljnih značajki šećerne bolesti koja može utjecati na kvalitetu života i smanjiti životni vijek oboljelih.

Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi prve su zajedničke smjernice Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara te Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskog društva za aterosklerozu Hrvatskoga liječničkog zbora i Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora u Republici Hrvatskoj. Pri izradi Smjernica vodili smo se najnovijim znanstvenim spoznajama europskih i svjetskih dijabetoloških društava, najnovijim znanstvenim i stručnim radovima, ali smo istovremeno i pružili niz korisnih praktičnih savjeta koji se mogu primijeniti u edukaciji osoba sa šećernom bolešću. Smjernice su ponajprije namijenjene zdravstvenim djelatnicima dijabetolozima, endokrinolozima, nutricionistima, specijalistima opće/obiteljske medicine, medicinskim sestrama/medicinskim tehničarima (edukatorima), specijalizantima, udrugama oboljelih od šećerne bolesti i ostalim zdravstvenim profesionalcima koji liječe osobe sa šećernom bolešću.

Promjena životnih navika nužna je kako bi se postigla bolja regulacija glikemije, a u slučaju pretilosti potrebno je i smanjenje tjelesne mase. Plan prehrane trebao bi biti prilagođen svakoj osobi sa šećernom bolešću, ali usklađen s medicinskom terapijom i primjerenom tjelesnom aktivnošću. Temeljne sastavnice prehrambenog plana uključuju: energijski unos, broj obroka, sastav nutrijenata, odgovarajuće porcije serviranja prema skupinama hrane i količini ugljikohidrata te raznovrsnost hrane kako bi se postigao odgovarajući unos vitamina, minerala i vlakana. Istovremeno treba voditi računa o ograničenom unosu soli i alkohola. Jednostavan i učinkovit pristup kontroli glikemije temelji se na izboru zdravije hrane i kontroliranju veličine obroka, a edukacija o brojenju količine ugljikohidrata ili procjeni njihove količine u obroku može poboljšati kontrolu glikemije. Presudna je suradnja s bolesnikom te procjena je li plan prehrane održiv i može li se dugoročno pratiti.

Ukupni dnevni energijski unos određuje se prema stupnju uhranjenosti i tjelesnoj aktivnosti.

Idealni indeks tjelesne mase (ITM) za žene je 22 kg/m2, s korekcijom na 23 kg/m2 za dob nakon 30. godine života, a za muškarce je 23 kg/m2, odnosno 24 kg/m2 s korekcijom za dob nakon 30. godine.

Izračun točnoga energijskog unosa:

A) idealna tjelesna masa x 18 kcal (preuhranjene osobe)

B) idealna tjelesna masa x 25 kcal (osobe s normalnom tjelesnom masom)

C) idealna tjelesna masa x 30 – 40 kcal (pothranjene osobe)

S obzirom na to da su 80 – 90 % oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 preuhranjeni ili pretili, primarna je restrikcija energijskog unosa kako bi se postigao gubitak na tjelesnoj masi.

Umjereni gubitak, 5 – 15 % od početne tjelesne mase može bitno poboljšati inzulinsku osjetljivost, kontrolu glikemije, hipertenziju i dislipidemiju u oboljelih od šećerne bolesti i onih koji su u velikom riziku za oboljenje.

Smanjenje TM može se postići smanjenjem ukupnoga dnevnog energijskog unosa za 500 – 750 kcal. To podrazumijeva preporučeni dnevni unos 1200 – 1500 kcal/dan za žene i 1500 – 1800 kcal/dan za muškarce, prilagođeno početnoj tjelesnoj masi pojedinca.

Mediteranski način prehrane, DASH dijeta i prehrana temeljena na hrani biljnog podrijetla primjeri su zdravih načina prehrane koji su u istraživanjima pokazali pozitivne rezultate, ali se trebaju temeljiti na individualnim preferencijama, potrebama i ciljevima.  

Glavni izvor ugljikohidrata trebaju biti cjelovite žitarice, povrće, voće, mahunarke i mliječni proizvodi, s naglaskom na hranu s višim udjelom vlakana, koja doprinosi manjem glikemijskom opterećenju. Prednost treba dati zobi, ječmu, grahu, grašku, slanutku, leći, heljdi, prosu, raži i slično, ali uvijek se pridržavati preporučene porcije serviranja, jer je navedena hrana uz ugljikohidrate i značajan izvor proteina.

Od neugljikohidratnih namirnica prednost treba dati ribi i nemasnom mesu te kvalitetnim masnoćama kao što su maslinovo ulje i orašasti plodovi.

Dodatke prehrani treba koristiti racionalno, u skladu s individualnim potrebama bolesnika i laboratorijskim vrijednostima kada je riječ o mikronutrijentima. Preporuka je da se dnevne potrebe za vlaknima, vitaminima i mineralima zadovoljavaju hranom, a ne dodatcima prehrani, upravo zbog dodatnih pozitivnih učinaka ostalih hranjivih tvari i fitokemikalija koje su prisutne u hrani.

Uostalom, kada je prehrana dovoljno raznovrsna, dobro iskombinirana i balansirana, a to je prehrana koja se savjetuje osobama sa šećernom bolešću, onda dodatci nisu potrebni.

Nove Smjernice za prehranu kod šećerne bolesti u odrasloj dobi u cijelosti se nalaze na linku: https://hrcak.srce.hr/301321.