Posjet Varšavi – avionom!

Putovati znači i pripremiti se za sve opcije, pogotovo kod dijabetičara, a o čemu sam pisao u prethodnom članku. Ipak mi dijabetičari, moramo misliti na više stvari nego osobe koje nemaju dijabetes, jer nikako ne bi bilo zgodno da zaboravimo inzulin ili da nam baš na putu prestane raditi senzor. Priznajem da sam imao iskustava da na putu nisam imao inzulin i mogu Vam reći da to uopće nije jednostavno i bezazleno (doduše dogodilo se to prije 13-14 godina kada nije sve bilo online).

Baš kako je to i navedeno u člankuo putovanjima, prije svega provjeravam do kada mi traje senzor i na temelju toga zapravo donosim odluku hoću li nositi drugi senzor ili opciju B – trakice i čitač. Naravno, odluka uvelike ovisi gdje putujem i kako, a s obzirom da sam sada putovao avionom i senzor je imao dovoljno dugo trajanje za uspješan i bezbrižan povratak (s obzirom da je put planiran na 4 dana), kao backup sam ponio čitač i 20-25 trakica, u slučaju da se sa senzorom nešto dogodi. Drugi senzor nisam nosio, s obzirom na to da sam limitiran prtljagom u avionu. Također je bitno provjeriti stanje inzulina, ali uvijek na put ponesem dodatne PEN-ove (dakle 2xLumyev i 2xTresiba). Od toga po jedan PEN oba inzulina nosim u osoboj prtljagi, dok druga dva PEN-a uvijek stavim u kofer.

Nadalje, ono što svaki puta napravim jest promjena igala prije puta te svakako ponesem dodatne igle za PEN-ove. Ovaj put sam ponio 4 dodatne igle, s obzirom na to da se radi o kraćem putu. 

Jesen je i temperature su zapravo izvrsne, tako da tijekom putovanja nisam morao misliti o posebnom skladištenju PEN-ova. Security check je u zračnim lukama (Budimpešta i Modlin u Varšavi) prošao bez problema (kao i uvijek), tako da nema straha niti panike. Čitač nisam vadio posebno iz prtljage, niti PEN-ove!

Varšava je prepuna restorana i kafića i zaista je teško ostati imun na sve delicije koje mame oči, medutim kao i svakoga dana je poanta primjeniti pravilo zlatne sredine. Hotel u kojem sam bio smješten je na fantastičnoj lokaciji, i puno zanimljivosti je dostupno na udaljenosti 15-20 min hoda (https://www.motel-one.com/en/hotels/warsaw/hotel-warsaw-chopin).

U hotelu se doručak može dodatno platiti (prije doručka obavite plaćanje za taj dan i to je to) za dane kada to želite, a ukoliko sami želite pronaći doručak u gradu, možete to učiniti. Ovakvo poslovanje mi se zaista svidjelo jer ne morate nužno doručkovati u hotelu, a novac Vam neće propasti (kada platite noćenje s doručkom). Doručak je bio klasičan, s dobrim i velikim izborom hrane, pa je odabir pao na jaja i povrće, naravno kavu i voće za desert. Ovo navodim jer takvu rutinu imam i kod kuće, a o čemu sam takoder pisao u prošlom članku.

S obzirom na to da na putovanjima pravim dosta kilometara, izvrsno su poslužili bomboni dekstroze kada je bilo potrebno, koji su takoder sastavni dio opreme za putovanje. Ljubitelj sam kave, tako da sam ju ispijao možda i više no inače, ali kao i u drugim zemljama teško je otkriti način kako naručiti kavu iole sličnu našoj kavi s mlijekom. Ili govorimo o epressu s mlijekom ili velikim šalicama kave (caffe latte) pa stoga pripazite za razinu šećera u krvi ako pijete tzv. “polalitrene kave”. Takoder, pa čak moram reći i pomalo iznenađujuće, dosta ugostiteljskih objekata ima sladila, a u onima u kojima nije bilo (uključujući i aerodrom gdje nemaju sladilo) sam koristio šećer (koji inače nikada ne koristim), jer gorku kavu ne mogu piti. Naravno, kada sam primoran to napraviti, provjera glukoze u krvi je poprilično česta, tipa svakih 5-10 min, a kako bih mogao intervenirati ukoliko je potrebno.

Uvijek na putovanjima volim jesti lokalnu hranu koliko god je to moguće, a poljska se hrana, kao i u Češkoj i Slovačkoj, oslanja na tjesteninu (dupling, punjeno tijesto na sve moguće načine) te meso (kobasice ili svinjako meso) uz kiseli kupus (http://www.restauracjazapiecek.pl/eng). Doziranje inzulina je zapravo bilo standardno, u jedinicama koje i inace primam prije svakog glavnog obroka. Ono što moram napomenuti, a budući da sam Varšavu posjetio sada – u jesen, u ponudi su razna kuhana vina i kuhana piva, stoga svakako savjetujem da izbjegavate konzumirati ta pića jer su prepuna šećera, i šećer u krvi od toga doslovno eksplodira. Znam da je fino ali ipak, dugoročno zdravlje je bitnije od kratkoročnog užitka.

Grad je prepun muzeja i mjesta za posjetiti tako da vjerujem da svatko ima nešto za pronaći, i u čemu će uživati. Ja sam osobno dobio dojam da je grad prožet brojnim umjetnostima (glazbenom, likovnom i drugima) ali i studentima, s obzirom na to da je u staroj gradskoj jezgri i smješteno sveučilište. Cijene u gradu su relativno povoljne u odnosu na neke druge destinacije (npr. esspreso je 13 PLN odnosno oko 3 EUR, caffe latte je oko 18 PLN, otprilike 4 EUR), što je ipak više nego u Hrvatskoj ali bih rekao blizu zagrebačkih cijena i cijena na moru. Ručak za po osobi (npr. neki od poljskih specijaliteta) uz piće iznosi oko 50-60 PLN, što je oko 12-15 EUR, a vjerujem da je to sasvim okej cijena.

Sve u svemu zanimljivo putovanje, podosta slično Češkoj i Slovačkoj, ljudi su srdačni i ljubazni, a svakako moram napomenuti da sam se u svakom trenutku osjećao sigurno u gradu (iako su česte sirene i svjetla policije u gradu, ali i prisutnost policajaca na trgovima i javnim prostorima).

Za sam kraj želim reći da je putovanje bilo zaista odlično. Izvrsno provedeno vrijeme za jedan produženi vikend! 🙂