ATENA – grad povijesti, maslina, naranči, mačaka i loše gospodarske situacije

Razmišljajući o svojem novom putovanju, a s obzirom na moju privrženost povijesti, odluka je ovoga puta pala na glavni grad Grčke – Atenu. Uvodno samo nekoliko općih informacija o ovom antičkom gradu. Atena broji oko 800.000 stanovnika, a uz šire područje i svoja predgrađa broji oko 4 milijuna stanovnika. Samo ime dobila je prema božici iz grčke mitologije – Ateni.

Atena (grčki Ἀϑηνᾶ, Athēnã i Ἀϑήνη, Athḗnē), u grčkoj mitologiji, božica je mudrosti i pobjedonosnog rata. Prema starijem mitu, rođena iz Zeusove glave. Zaštitnica ratne vještine, brodogradnje i ženskoga ručnog rada.

O tome kako su maslinu dobili Grci, govori mit o prepirci između Atene i Posejdona. Jednom je Posejdon, želeći zavladati Atikom, udario trozupcem u Akropolu, upravo pored hrama božice Atene. Na tom se mjestu u istom trenu stvorilo vrelo morske vode iz čije bi se dubine, kad bi zapuhao južni vjetar, čulo udaranje morskih valova. Želeći preuzeti vlast mirnim putem, Atena je pokraj vrela posadila prvu maslinu. Ljutiti ju je Posejdon, međutim, pozvao na dvoboj, na što bi Atena i pristala, da se tome nije suprotstavio Zeus i naredio im da spor iznesu na javnu raspravu. Sud se sastojao od najvišeg božanskog vijeća, a svjedok je bio prvi stanovnik Atike, Kekrop, čovjek-zmija rođen iz zemlje. Odlučeno je da veća prava na zemlju ima Atena zato što je podarila ljepši poklon – maslinu. Stoga, kada se uspnete na Akropolu, pored hrama Erehtejon i dalje s ponosom stoji drvo masline, ali i širom ulica cijele Atene.

To je jedna od specifičnosti koja me i iznenadila u posjetu Ateni – mnoštvo drveća diljem ulica Atene, u većem broju maslina, manjem naranči, ali koje svakako pružaju toliko željeni hlad po vrućem i jarkom suncu. S obzirom na to da je Atena u današnje vrijeme veliki betonski grad, ovoliki broj drveća vjerujem uvelike smanjuje temperaturu u gradu, ali i turistima omogućuje da odmore u debelom hladu i na povjetarcu s planina koje okružuju Atenu.

PUTOVANJE

Letove za Atenu sam dosta dugo tražio, a u nadi kako bih pronašao najjeftiniji i realno možete letjeti iz svih gradova (Zagreb, Budimpešta ili Beograd). Moja je odluka pala na Beograd s obzirom da je iz Beograda bila najjeftinija karta (160,00 EUR), s napomenom da su letovi bili u organizaciji redovnih avio kompanija (Aegan i Air Serbia). Ono što bih htio napomenuti, a što mi čak nisu mogli niti potvrditi u Ministarstvu vanjskih poslova RH, jest da hrvatski državljani slobodno u Grčku, iz Republike Srbije, mogu putovati samo s osobnom iskaznicom. Putovanje do zračne luke Nikole Tesle je kratko i ugodno, a mogućnost parkinga automobila uz zračnu luku ima na pretek, bilo s prethodnom rezervacijom, bilo bez.

Zračna luka Nikole Tesle me osobno ugodno iznenadila, poprilično velika luka, u velikom dijelu novo i moderno sagrađena, dok se stariji dijelovi luke renoviraju. Let do Atene trajao je 1:20 min, ugodan, bez ikakvih poteškoća. Pri slijetanju sam shvatio da je Atena u drugoj vremenskoj zoni (što mi nije palo ni na pamet), odnosno da je Atena na +1 sat od Hrvatske. Međunarodna zračna luka u Ateni, kao i sve europske, poprilično velika, što se i očekivalo, i glavna je baza Aegean Airlinesa, kao i drugih manjih grčkih zrakoplovnih prijevoznika. Luka je najveća i najzaposlenija luka na Balkanu, s preko 25 milijuna putnika godišnje.

TRANSFER DO I PO GRADU

Moram priznati da se ovoga puta i nisam nešto posebno pripremio, kao inače, i nisam tražio način kako doći do grada, s obzirom na to da se luka nalazi 40-ak km od središta grada. Nogom pred nogu, izašli smo iz luke te sam preko mobitela tražio mogućnost prijevoza taxijem ili Überom. Cijena – između 45-50 EUR, što mi se iskreno i nije plaćalo. Osvrnuli smo se oko sebe i potražili drugi način prijevoza i ugledali vlak – odnosno most koji od luke putnike vodi izravno na vlak. S obzirom na to da smo prilikom proučavanja linije izgledali smotamo i zbunjeno, prišao nam je mladić koji nam je pojasnio kako doći do grada vlakom – a što je prvi puta da mi se na nekom putovanju dogodilo – samoinicijativna pomoć stranca. Rješenje je bilo sljedeće: karta u jednom smjeru do grada je 9,00 EUR, povratna karta je 16,00 EUR. Vlak vozi izravno do centra grada i vrijedi za sve vrste prijevoza (vlak, tramvaj i autobus), što se činilo kao idealna opcija. Nakon što se kartica aktivira vrijedi 90 min, te je u tom okviru moguće koristiti tramvaj ili autobus u gradu. Vlak se nalazio 2 razine ispod nas i vrlo ga je lagano pronaći. Linija vozi od zračne luke do centra grada, gdje je zapravo sjecište svih linija metroa, tramvaja i autobusa, stoga se lako prebaciti na neki drugi tip prijevoza.

S obzirom da je temperatura bila preko 26 stupnjeva, bilo je odlično koristiti ovu vrstu prijevoza s obzirom da vlak u jednom trenutku prelazi u metro, a u autobusu i tramvaju baš ne vole paliti klimu (koliko sam primijetio).

Nakon što smo se smjestili u hotelu, djelatnici hotela su nam pojasnili kako kupiti karticu za metro – koja je na ovom putovanju bila pun pogodak. Kupili smo karticu za metro (koja ujedno vrijedi i za tramvaj i za bus) po cijelome gradu, po cijeni od 8,00 EUR i koja vrijedi 5 dana od aktivacije. Idealna stvar. Za sve lokacije koje smo obilazili, kao i prijevoz od i do hotela, koristili smo upravo metro, koji je poprilično jednostavan (samo tri linije i lako je shvatiti smjerove) – totalno sam bio oduševljen. Linije busa, tramvaja i metroa idealno se nadopunjuju i zapravo u bilo koji dio Atene možete doći javnim prijevozom.

Inače obje su kartica papirnate, stoga ih dobro čuvajte. Također je bitno znati da su kazne za vožnju metroom jako visoke i to 60 x karta za metro, odnosno 20 x karta za vlak (ako se vozite do zračne luke), stoga se nemojte švercati, jer kontrola ima puno.

Na povratku do zračne luke, koristimo se metroom koji vozi van grada, a na posljednjoj je stanici potrebno izaći i pričekati vlak, kojim ćete nastaviti putovanje do zračne luke. Metro i vlak izvana izgledaju identično stoga se nemojte zbuniti. Važno je znati da sve linije koje ne idu prema zračnoj luci na posljednjoj stanici gase svjetla. Vlak koji ne ugasi svjetla je pravi – i u njega trebate ući kako biste nastavili put do zračne luke. Savjetujem i korištenje Google Mapsa za snalaženje po gradu, kao i pregled dolaska buseva, vlakova i ostalo.

SMJEŠTAJ

Kada sam tražio smještaj, moram reći da nisam očekivao tako visoke cijene, s obzirom na to da Grčku nisam doživljavao kao zemlju prosperiteta i visokih plaća. Ako Atenu posjećujete turistički, svakako savjetujem da hotel tražite u užem krugu centra, s obzirom na to da su sve atrakcije u samom centru grada. Moj je izbor pao na B4B Athens 365 – boutique hotel koji se nalazio 3 bus stanice od Akropole. Moram reći da je hotel manji s obzirom na to da je boutique hotel, sobe su sasvim dobre, a iako je hotel označen sa 4 zvjezdice, osobno bih to ipak malo smanjio, na maksimum od 3,5 zvjezdice. Međutim ono što je top asset kod hotela jest zadnji kat, na kojemu se nalazi prostor za doručak – terasa s pogledom na Akropolu. Zaista top iskustvo i predivan pogled, kao i mogućnost doručkovanja na svježem zraku (ili u zatvorenoj ostakljenoj terasi) kako Vam volja. Djelatnici izuzetno ljubazni i susretljivi tako da je odluka za hotel bila dobra. Vikendom bude malo bučnije, s obzirom da su u blizini mnogi noćni klubovi, ali i to se preživi.

ATRAKCIJE ATENE

Mislim da se o povijesnom značaju Atene ne mora previše pisati. Atena je jedan od najstarijih gradova u svijetu, s bogatom povijesti i kulturnom baštinom, koja datira čak od 3. tisućljeća pr.Kr. Vrlo brzo, Mikenjani su se naselili na Akropoli gdje je izgrađena kraljevska palača ograđena zidinama koja i danas stoji kao najveće kulturno blago, kako Grčke tako i Europe, a koja je pod zaštitom UNESCO-a od 1987. godine.

U brojnim grčkim mitovima i legendama opisani su doživljaji tih prvih vladara Atene.

Kroz ovaj grad prošli su Perzijanci, Stari grci, Rimljani (Rimsko carstvo), Turci (Bizantsko i Osmansko carstvo), Aleksandar Veliki kao i fašisti i nacisti. Isto tako, tim su putevima kročili i neka od najvećih povijesnih imena poput Sokrata, Aristotela, Sofokla, Julija Cezara, cara Hadrijana i brojnih drugih.

I nakon toliko povijesnih zbivanja, takvih slavnih imena na tlo Grčke i Atene stala je i moja mala noga.

S obzirom na to da sam zaljubljenik u povijest, ovo je prava meka povijesti i kulture. Svoj prvi obilazak grčke povijesti krećem naravno sa Partenonom i Akropolom. Ovdje moram spomenuti da ne idete na Akropolu kao pčele i klasični turisti već da na stranici: https://book.acropolis-tickets.com/, https://hhticket.gr/ ili preko aplikacije GetyourGuide kupite karte i ne čekate red. Za 36,00 EUR možete kupiti kartu za posjet:

• Akropole (za koju je jedino potrebno odabrati vrijeme ulaska – možete ući 15 minuta prije ili 15 minuta nakon odabranog vremena. Ulazak je moguć svakih sat vremena)
• Rimske Agore
• Atničke Agore
• Hadrijanove knjižnice
• Zausovog hrama
• Aristotelove škole i
• Olympieion Kerameikos – arheološko nalazište
• Uz koje dobijete i audio vodič (preko aplikacije stoga je savjet ponijeti slušalice za mobitel) Antičke agore i Plake (dio Atene odmah pored Partenona).

E sada, osobno moram priznati da su me se dojmile obje Agore i naravno Akropola, za koji savjetujem svakako uzeti audio vodič, pa čak i vodiča uživo (posebice za Partenon i Akropolu). Mi ga nažalost nismo imali pa smo o svemu guglali tako da je to bio minus. Posebno audio vodiče, bez karata, možete također kupiti preko aplikacije GetyourGuide.

Kada dođete u Atenu, nemate osjećaj o njenoj veličini i prostranosti, međutim kada se popnete do Akropole, shvatite koliko je Atena ogromna – ali zaista ogromna. Toliko da ne vidite kraj grada iako se nalazite na 80ak metara iznad grada! Svi hramovi na Partenonu kao i pročelje ulaznih vrata su grandiozni i zaista se čovjek ne može nadiviti tim ljudima koji su to gradili. Građevine stoje i danas 2024. godine stabilno i postojano iako naravno radi utjecaja vremena i atmosferilija potrebna je obnova, koja se već više godina vodi na Akropoli (stoga su uz nju brojne skele).

Nakon obilaska Akropole, spuštamo se niz padine i ulazimo u Plaku – najstariji dio Atena. Većina Plake je zatvorena za automobile stoga je užitak hodati ovim dijelom, posebice jer se u ovom dijelu nalaze i najveća arheološka nalazišta (Rimska i Antička Agora, Hadrijanova knjižnica) kao i brojni restorani u kojima možete kušati izvorna grčka jela. Žiža ljudi i spoj galame i tišine je zapravo magičan. Savjetujem posjet Akropoli ili rano ujutro ili kasnije poslijepodne, što zbog broja posjetitelja, što zbog vrućine i sunca.

Hodajući po Plaki, nailazimo i na zgradu prvog sveučilišta u Grčkoj i prvog sveučilište na Balkanu, a potom prolazimo obje Agore.

Nakon obilaska odlazimo na Monastiraki trg koji je prožet mirisima i okusima hrane, voća, glazbe, vreve ljudi, ali je to i mjesto gdje se nalaze brojne trgovinice na kojima možete kupiti gotovo sve. Od hrane do suvenira. Atena je noću poprilično živ grad, more ljudi je na ulicama, mnoštvo auta i motocikla. Nakon obilaska Monastiraki trga, polako, nogom pred nogu odlazimo i do jednog od dva glavna trga Atene – Syntagma trga. Trg koji se nalazi ispred grčkog parlamenta, okružen drvećem maslina i naranči, sa fontanom u središtu, koja daje potpuni dojam trga.

Sutradan, nakon finog doručka, odlazimo do Zeusovog hrama, poglavaru olimpijskih bogova, a prije kojeg se nalazi slavni Hadrijanov slavoluk. Hram se nalazi na pješačkoj udaljenosti od centra Atene, samo 500 metara jugoistočno od Akropole i 700 metara južno od trga Syntagma. Od Zeusovog hrama je danas ostalo 16 stupova (originalno ih je bilo 104 – 17 m visokih i 2 metra širokih). Sam hram završen je tek 600 godina nakon početka gradnje (gradnja je počela oko 550-te godine pr. Kr.), a zbog raznih političkih sukoba koji su se odvijali na prostorima Atene. Ostaci hrama kao i sva ostala nalazišta se nalaze pod žarkim suncem, stoga obavezno nosite naočale (po potrebi i kapu), a krema za sunčanje je obavezna, pogotovo ako Atenu obilazite u vremenu između proljeća i jeseni.

Nakon hrama, također pješke, odlazimo do Stadiona Panathinaiko, na kojemu su se 1896. odigrale prve olimpijske igre. Ovaj je stadion također poseban po tome što je u potpunosti izgrađen od mramora, a može primiti 80.000 duša. Grandiozno zdanje u svakom aspektu. Ukoliko kupite kartu, možete ga pogledati i izbliza i protrčati stazom na kojoj su trčali i prvi olimpijci. Na stadion nismo ulazili, već ga poslikali izvana, s obzirom da je ogroman pa se dobrim dijelom i može osjetiti njegova grandioznost.

Potom, ponovno pješke, nastavljamo prema trgu Syntagma, a kroz veliki i prelijepi park u centru Atene (koji se nalazi uz zgradu grčkog parlamenta) nekadašnjeg naziva: Kraljevski vrt. Odlično je to mjesto za bijeg od jakoga sunca i vrućine, u kojima se odmaraju kako Atenjani tako i brojni turisti. Ulazimo u metro i odlazimo do Aristotelove škole, u kojoj se nismo dugo zadržavali, ali je vrijedna posjeta, s obzirom da je to mjesto zapravo početak učenja starih grka.

Uz školu se nalazi i Muzej rata, pa ako nekoga zanima, usput može i to posjetiti.

Vraćamo se na trg Syntagmu, gdje se ispred grčkog parlamenta nalazi grob neznanog vojnika, gdje možete pogledati smjenu straže (svakog punog sata) i veća svečanost nedjeljom u 11 sati. Odore su im zaista dojmljive kao i stupanje prilikom promjene straže. Vojnici stojički podnose sve vremenske neprilike, bez facijalnih ekspresija. Slikanje blizu vojnika nije dozvoljeno, pa čak niti približavanje vojnicima, koje čuva vojska. Slikanje s vojnicima omogućeno je samo bližoj rodbini.

Potom se spuštamo prema trgu Monastiraki i uživamo u tom mravinjaku ljudi, mirisima koji se šire ulicama i brojnim delicima koje mame, kako oči tako i želudac, ali i obilazimo Hadrijanovu knjižnicu koju nismo obišli dan ranije.

Atena je dom i brojnih muzeja koje možete obići, ovisno o željama i interesima. Također, povrh Atene nalazi se i Lycabettus – najviši vrh Atene, na koji se možete popeti pješke ili ako vam se to ne da, i žičarom, s kojeg puca najljepši pogled na Atenu. Cijena žičare je 10,00 EUR (za oba smjera) ili 7, 00 EUR za vožnju u jednom smjeru, a kreće svakih pola sata (odnosno 20 minuta u sezoni).

Atena je dom i dvaju nogometnih klubova Olympiacosa i PAE Panathinaikosa, velikih gradskih rivala, a posjet stadionima također možete obaviti po želji uz prijevoz metroom ili busom.

U vrijeme kada se radio i metro, izvođači su našli brojna nalazišta vrijednih povijesnih artefakata, a koji su izloženi na stanicama metroa. Ukoliko tražite dodatne aktivnosti, svakako možete platiti i neki od brojnih jednodnevnih izleta (busom ili brodom) i tako upotpuniti ostale dane boravka u Ateni.

DELICIJE

Što se gastronomije tiče, moram reći da mi grčka hrana odlično paše. Ne mogu reći da im je hrana daleko od naše, bar što se tiče začina i mirisa, s obzirom da dosta toga i sami imamo u našoj kuhinji. Međutim, svakako je potrebno probati sve što Grčka nudi u Ateni, i sve što vam želudac može oprostiti. 😛

Ako ste u mogućnosti svakako posjetite restorane u Plaki, koju sam ranije naveo, koja vrvi simpatičnim restoranima, po stepenicama, po zanimljivim terasama, ulicama. Također, koliko sam primijetio da su i cijene niže u ovom dijelu Atene nego u drugim dijelovima stoga, naručujte i jedite. Međutim što je važno napomenuti, što naručiti? Pa svakako probajte tzatziki – grčki umak od krastavaca, spetzofai – grčke kobasice s paprikom i rajčicom, musaka (još uvijek se ne zna je li originalno grčka ili turska ona prava), giouvetsi – janjetina s orzom (tjestenina nalik riži), kolokithokeftedes – pržene mlade tikvice, gyro (svi znamo što je), dolmades – sarmice u vinovoj lozi – ovo je jedino jelo koje me se nije dojmilo i naravno grčki jogurt kao i masline. Za doručak obavezno probajte spanakopita – pitu (ili što bismo rekli burek) od špinata.

Od slastica svakako probati ravani – pitu od naranče i mastiku (slatki liker od mastike) koji se konzumiraju nakon obroka. Oni koji su za jači alkohol svakako probati Ouzo – grčka rakija s okusom anisa.

Ovdje bih samo želio napomenuti da ukoliko želite jesti ribu ili neke plodove mora, da ih ne poslužuju sa prilogom – dakle dobijete samo ribu i to je to. Stoga ako želite jesti ribu, svakako naručite nešto uz njih.

DIJABETES

I za kraj da se dotaknemo i dijabetesa. Iako je teško biti imun na sve ove delicije, nema prepreke u konzumaciji ovih delicija, osim slatkih. Iako moram reći da sam pitu od naranče probao, onako žličicu kao i neke druge slatke stvari, ali s dozom opreza, samo kako bih dobio dojam tih okusa. Što se tiče kafića i restorana, kave su klasične kao i u ostatku Europe tako da je teško naručiti kavu s mlijekom, a ako želite zaslađivač samo recite da želite kavu sa stevijom, i znat će što donijeti. Nemojte pokušavati s riječi „sweetener“ jer ih velika većina ne zna što to znači (bar u mojem slučaju). Čak je i iznenađujuće što imaju i brezin šećer što je zaista pohvalno u odnosu na naše kafiće, koji isključivo imaju „natren“ – umjetan zasladivač. Sve ostalo je bilo kao i inače, o čemu sam pisao i za druga putovanja, i bez ikakvih zapreka i problema sam prošao sve skenere, kao i let avionom. Bitno je samo ponijeti dovoljno svega i za kritične situacije.

I ZA KRAJ…

Grci su zaista ljubazni, strpljivi i pristupačni ljudi, koliko sam mogao primijetiti za svojeg boravka u Ateni. Velika ih većina priča engleski tako da sporazumijevanje nije problem. Međutim, na prvi je pogled vidljivo da je grad poprilično prljav, puno je javnih površina koje se ne održavaju kako treba (visoka trava i slično), ulice izgledaju oronulo (unatoč tome što je grad sam po sebi star) iz čega se može zaključiti da u Grčkoj ne cvjeta cvijeće. Grčka je vjekovima dužna, kao i danas, kada ju guši visoki javni dug, plaće su male, a cijene poprilično visoke. Prosječnoj je osobi teško živjeti u Ateni s prosječnom plaćom (minimum je 800 EUR) od 1.050,00 EUR, dok je najam stanova zaista visok (jednosoban stan u centru oko 550,00 EUR mjesečno, a trosoban oko 1.000,00 EUR mjesečno).

Voda je zaista jeftina – 0,33 L za 0,55 EUR, cijena kave se kreće od 3,5 do 5,5 EUR, alkoholna pića su poprilično skupa (npr. Aperol Spritz do 7-10,00 EUR). Ručak u srednjem restoranu po osobi košta oko 20-25,00 EUR.

Voda iz slavine je dobra za piće, stoga kada i kupite vodu i imate bočicu, možete ju natočiti bilo gdje, uz napomenu da postoje i mjesta po gradu sa javnim slavinama na kojima se možete osvježiti. Sigurnost grada, barem središta grada je poprilično dobra, policija je na svim ključnim točkama pa čak i sa dugim cijevima. Jest da to baš i ne zvuči dobro, ali nikakvih ekscesa nije bilo tijekom mog boravka u gradu.

I posljednja, pomalo neuobičajena zanimljivost Atene su mačke, koje su posvuda po gradu. Lutaju, slobodno šetaju i spavaju u svim dijelovima grada i to ne obične mačke, gotovo svaka je velika, krupna i debela – stoga mi se u glavi stvara zaključak da mačke u Ateni imaju gotovo status božanstva.

U svakom slučaju, Atena je mjesto koje se mora posjetiti za života, doživjeti povijest i proći tim antičkim ulicama!

Overall troškovi: