Kako do zdravih bubrega uz dijabetes?

Osim same povezanosti šećerne bolesti i od ranije poznate i opisane retinopatije (promjene na očima), neuropatije (promjena na perifernim živcima) tu je svakako i nefropatija, odnosno bubrežno oštećenje.

Bubrežno oštećenje u sklopu dugotrajne šećerne bolesti karakterizira, za razliku od promjena na očima i perifernim živcima, činjenica kako bubrezi „ne bole“, vrlo često su simptomi nespecifični i pacijenti su ih skloni pripisivati osnovnoj bolesti ili nekoj od prije navedenih komplikacija.

U Hrvatskim registrima nadomještanja bubrežne funkcije šećerna bolest je glavni uzrok završnog stadija bubrežne bolesti (liječenja hemodijalizom/peritonejskom dijalizom/transplantacijom), dok u općoj populaciji kroničnu bubrežnu bolest ima jedan od 10 ljudi.

Ugrubo rečeno, jedna trećina dijabetičara tipa 1, a pola dijabetičara tipa 2, će razviti kroničnu bubrežnu bolest.

Znači li to da će svaki pojedinac sa dijabetesom u nekom trenutku trebati nadomještanje bubrežne funkcije? Naravno da ne. Znači li to da svaki pojedinac s dijabetesom koji ima i bubrežno oštećenje ima veći rizik od neželjenog događaja tipa srčani udar, moždani udar ili bilo koju drugu vaskularnu komplikaciju? Da.

Znači li to svaki pojedinac s dijabetesom treba kontrolirati i bubrežnu funkciju? Apsolutno da.

Što svaki pojedinac sa šećernom bolesti može i trebao bi učiniti?

Svakako je na prvom mjestu dobra regulacija osnovne bolesti, a mi nefrolozi kažemo i arterijskog tlaka. Tu su i one dobre stare preporuke o kojima svaki dijabetičar sve zna a to je manje slana, manje masna dijeta i redovita svakodnevna tjelesna aktivnost, prestanak pušenja, smanjenje vrijednosti arterijskog tlaka, smanjeni unos soli, bjelančevina životinjskog podrijetla, zasićenih masnih kiselina.

Ako pacijent ima i hiperglikemiju, arterijsku hipertenziju i povišen kolesterol aktiviraju se i medijatori upale i nefropatija progredira.

Nadalje, bitno je provjeravati i kontrolirati bubrežnu funkcije. Najjednostavnije je odrediti serumsku razinu kreatinina (vađenjem krvi) i tada izračunati glomerularnu filtraciju. Sukladno izračunatoj tj procijenjenoj glomerulularnoj filtraciji određuje se i stadij kronične bubrežne bolesti od 1 do 5, s time da se stadij 3 dijeli još na: 3a i 3b. Ovisno o stadiju kronične bubrežne bolesti ovisi i koliko često će biti potrebni kontrolni pregledi nefrologa kao i drugih specijalista (endokrinologa-dijabetologa, kardiologa etc). Smanjena glomerularna filtracija je izravno povezana s povećanim kardiovaskularnim rizikom, promovira generaliziranu aterosklerozu.

Ako netko ima kroničnu bubrežnu bolest, kod njega nam vrijednost HbA1c ne korelira u potpunosti s vrijednostima glikemije, pa se mora opreznije interpretirati.

Ranije su dijabetičari morali skupljati 24satni urin iz kojega se onda određivala proteinurija, albuminurija ili pojednostavljeno rečeno „propustnost/oštećenje“ bubrega, a koje je posljedica šećerne bolesti. Danas nije nužno skupljanje urina u periodu od 24sata već možemo odrediti omjer albumin/kreatinin iz prvog jutarnjeg urina.

Zašto je toliko bitna albuminurija?

Ona je i pretkazatelj pogoršanja bubrežne funkcije i neovisan čimbenik rizika ukupne smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja (infarkt miokarda, inzult, ishemijska srčana bolest i periferna arterijska bolest).

Kada radimo probir na albuminuriju? Kod pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2 u trenutku kada bolest dijagnosticiramo i potom 1x godišnje, kod pacijenata sa šećerom bolesti tipa 1 1x godišnje pet godina od trenutka postavljanja dijagnoze.

Periodično će svatko s dijabetesom dobiti i preporuku kako bi trebao učiniti ultrazvuk abdomena. On nam je koristan za strukturalno vidjeti dimenzije bubrega i parenhim.

Zašto oštećenje bubrega u sklopu šećerne bolesti trebamo otkriti što ranije? Kako bismo mogli intervenirati, zaustaviti ili barem usporiti razvoj komplikacija i povećati preživljenje i kvalitetu života pojedinaca.

Dugogodišnja šećerna bolest neminovno ostavlja posljedice i na bubrege no mjerama primarne prevencije, ranim otkrivanjem i svrhovitom terapijom sve komplikacije, pa tako i bubrežne možemo svesti na minimum.